Ubistvo Gaja Julija Cezara, jednog od najznačajnijih političkih i vojnih lidera antičkog Rima, predstavlja prelomni trenutak u istoriji Rima. Dana 15. marta 44. godine p.n.e., na Martovske ide, Cezar je ubijen u Senatu od strane grupe zavjerenika. Ovaj događaj ne samo da je okončao njegovu vladavinu, već je zauvijek izmijenio tok rimske istorije, otvarajući put ka formiranju Rimskog carstva.
Uzroci ubistva
Uzroci Cezarovog ubistva leže u političkim i društvenim tenzijama koje su potresale Rimsku republiku. Njegov uspon na vlast, nakon pobjeda u Građanskom ratu protiv Pompeja, izazvao je podjele među senatorima. Cezarove reforme, uključujući povećanje broja senatora i dodjelu prava građanstva provincijama, prijetile su moći tradicionalne rimske aristokratije. Njegova titula “doživotnog diktatora” dodatno je pojačala strah da će ukinuti republiku i postati kralj – ideja koja je bila anatema za rimsku političku kulturu.
Pored političkih motiva, mnogi zavjerenici su gajili ličnu zavist i neprijateljstvo prema Cezaru. Njegova popularnost među narodom, vojna genijalnost i harizma stvarali su osećaj nemoći kod njegovih političkih protivnika, što je na kraju dovelo do formiranja zavjere.
“Et tu, Brute?”
Sam čin ubistva odigrao se u Senatu, gdje je Cezar bio izboden 23 puta. Među zavjerenicima su bili ljudi od njegovog povjerenja, uključujući Marka Junija Bruta, koga je smatrao bliskim prijateljem. Prema legendi, njegove posljednje riječi bile su
„Et tu, Brute?“ („Zar i ti, sine Brute?“)
izražavajući nevjericu i izdaju.
Zavjerenici su bili vođeni idealima obnove republike. Međutim, njihovi postupci nisu donijeli željeni ishod. Cezarova smrt izazvala je politički haos, koji je kulminirao u formiranju Drugog trijumvirata i na kraju dovela do vladavine Cezarovog nasljednika Oktavijana Augusta, prvog rimskog cara.
Zanimljivosti
Cezarove slutnje – Pred Martovske ide, Cezar je ignorisao upozorenja proroka i supruge Kalpurnije koja je sanjala o njegovoj smrti.
“Doživotni diktator” – Cezar je bio prvi rimski vođa koji je preuzeo ovu titulu, što je izazvalo strah od monarhije.
Brutovo porijeklo – Marko Junije Brut je tvrdio da vodi porijeklo od Lukija Junija Bruta, osnivača Rimske republike.
Simbolika Martovskih ida – Martovske ide su bile povezane s duhovnim ritualima, što je dodatno naglasilo dramatičnost Cezarove smrti.
Cezarova posljednja volja – U svojoj oporuci, Cezar je ostavio bogatstvo rimskom narodu i imenovao Oktavijana svojim nasljednikom.