Hajduk Veljko Petrović, poznat jednostavno kao Hajduk Veljko, bio je jedan od najistaknutijih hajdučkih vođa tokom Prvog srpskog ustanka. Njegova hrabrost, vojna vještina i odanost borbi za slobodu učinili su ga pravim simbolom otpora i narodne volje za oslobođenjem. Rođen je u selu Lenovac u istočnoj Srbiji, a od mladosti je bio posvećen borbi protiv osmanskih vlasti, koje su tada vladale ovim prostorima. Njegove avanture, bitke i junačka djela ostali su zabilježeni u narodnom pamćenju, a Hajduk Veljko je postao jedna od najvažnijih istorijskih figura srpske borbe za slobodu.
Hajdučki život i borba protiv Osmanlija
Kao mladić, Veljko se pridružio hajducima koji su se borili protiv osmanske vlasti, brzo stičući ugled zbog svoje hrabrosti i borbenih vještina. Tokom Prvog srpskog ustanka, pridružio se vojsci Karađorđa i postao jedan od ključnih vođa. Njegova misija bila je da odbrani istočne granice Srbije, zbog čega je najviše vremena provodio u borbama u Negotinskoj krajini. Poznat je po rečenici: „Glavu dajem, Krajinu ne dajem“, koja je postala simbol njegove nepokolebljive borbe i posvećenosti slobodi naroda.
Veljko je koristio gerilske metode u borbi protiv Osmanlija, napadajući njihove vojnike u malim grupama, često koristeći iznenadne napade i zasjede. Njegova strategija bila je veoma efikasna, a njegova hrabrost i upornost inspirisali su mnoge da mu se pridruže. Veljko je postao poznat i po svom junačkom držanju – uvijek je bio među prvima u borbi, ohrabrujući svoje saborce i narod. Mnogi su ga poštovali kao junaka, a njegova hrabrost i nesebičnost učinili su ga voljenim liderom među hajducima.
Opsada Negotina i Veljkova pogibija
Hajduk Veljko je poginuo u jeku borbe za odbranu Negotina jula 1813 godine, upravo onako kako je i živio – hrabro, na prvoj liniji fronta. Tokom jednog od žestokih osmanskih napada, dok je sa svojih bedema pružao otpor napadačima, Veljka je pogodilo đule iz osmanskog topa. Trenutak njegove smrti postao je legenda, jer se kaže da je stajao visoko na bedemima, prkoseći neprijatelju, dok su Osmanlije sve snažnije pritiskale. Poginuo je na mjestu, braneći Negotin do posljednjeg daha.
Veljkova pogibija duboko je potresla njegove saborce i narod, koji su ga smatrali oličenjem srpske borbe za slobodu. Njegov posljednji otpor protiv Osmanlija nije ostavio bolnu prazninu, već je inspirisao njegov narod da se još odlučnije bori. Hajduk Veljko ostao je zapamćen kao legendarni heroj čija je neustrašivost i hrabrost nadahnjivala generacije koje su dolazile.
Zanimljivosti
Čučuk Stana: Veljkova ljubav, Čučuk Stana, bila je poznata po svojoj ljepoti, ali i hrabrosti – često je učestvovala u bitkama uz Veljka i bila mu vjerni saborac.
Kuća Hajdu Veljka: Prijatelji su mu savjetovali da sakrije dragocjenosti iz svoje kuće prije dolaska Osmanlija, ali je on odgovorio: „Turci treba da znaju da je ovo kuća Hajduk Veljka“ – želeći pokazati svoju odlučnost i hrabrost pred neprijateljem.
Glavu dajem, Krajinu ne dajem“: Ova čuvena rečenica koju je izgovorio Veljko postala je simbol njegove nepokolebljive volje da odbrani Negotinsku Krajinu, čak i po cijenu vlastitog života.
Baba Finka“ Zidine: Zidine kojima je odbranio Negotin nazvao je „Baba Finka“ po svojoj majci, vjerujući da će mu donijeti sreću i zaštitu tokom žestokih napada Osmanlija.