Kleopatra i Aleksandar Veliki – Dva simbola antičkog svijeta

Kleopatra i Aleksandar Veliki, iako su živjeli u različitim vremenskim periodima, često se spominju zajedno kao ikone moći, ambicije i političke sposobnosti. Aleksandar je rođen 356. godine prije nove ere i svojom osvajačkom karijerom transformisao tadašnji svijet, stvorivši jedno od najvećih carstava u istoriji. Kleopatra VII, posljednja vladarka Ptolemejida, rođena je gotovo tri vijeka kasnije, 69. godine prije nove ere, ali je vladala Egiptom koji je bio duboko povezan sa Aleksandrovim nasljeđem. Iako se njihovi putevi nikada nisu direktno ukrstili, njihova imena i priče ostaju neraskidivo povezane kroz istoriju Egipta i helenističkog svijeta.

Aleksandar Veliki i Egipat: Osvajanje i nasljeđe

Aleksandar je 332. godine prije nove ere osvojio Egipat tokom svoje velike vojne kampanje protiv Persijskog carstva. Egipat je tada bio pod perzijskom dominacijom, a Aleksandrov dolazak donio je olakšanje lokalnom stanovništvu koje je dugo trpjelo pod stranim vladarima. Proglasio se faraonom, uspostavivši se kao legitimni vladar, i osnovao grad Aleksandriju, koji je ubrzo postao simbol helenističke kulture, nauke i trgovine. Ovaj potez stvorio je osnovu za buduće vladare, uključujući Ptolemejide, da spoje grčke i egipatske tradicije.

Carstvo Aleksandra Velikog u svom najvećem usponu obuhvatalo je i Egipat.
Carstvo Aleksandra Velikog u svom najvećem usponu obuhvatalo je i Egipat.

Nakon Aleksandrove smrti 323. godine prije nove ere, njegovo carstvo se raspalo, a jedan od njegovih generala, Ptolomej I, preuzeo je kontrolu nad Egiptom. Ptolomej je uveo dinastiju Ptolemejida, čiji je posljednji vladar bila Kleopatra VII. U znak poštovanja prema Aleksandru, Ptolomej je osigurao da njegovo tijelo bude sahranjeno u Aleksandriji, gdje je ostalo vijekovima, a njegovo mauzolejsko mjesto postalo je svetilište za buduće vladare.

Dinastija Ptolemejida i Kleopatra VII

Kleopatra VII, rođena oko 69. godine prije nove ere, bila je potomak Ptolomeja I, jednog od Aleksandrovih generala koji je osnovao dinastiju  Ptolemejida u Egiptu. Kao inteligentna i obrazovana vladarka, govorila je više jezika i bila poznata po svojoj političkoj pronicljivosti. Kleopatrina vladavina bila je obilježena konstantnim političkim previranjima i sukobima sa rimskim generalima, od kojih su najpoznatiji bili Julije Cezar i Marko Antonije.

Najvjerovatnije posthumni portret Kleopatre sa crvenom kosom i prepoznatljivim crtama lica, nosi kraljevski dijadem i ukosnice ukrašene biserima. Prikaz je iz rimskog Herkulaneuma, Italija, iz 1. vijeka nove ere.
Najvjerovatnije posthumni portret Kleopatre sa crvenom kosom i prepoznatljivim crtama lica, nosi kraljevski dijadem i ukosnice ukrašene biserima. Prikaz je iz rimskog Herkulaneuma, Italija, iz 1. vijeka nove ere.

Nakon Cezarovog ubistva, Kleopatra se udružila sa Markom Antonijem u pokušaju da očuva egipatsku nezavisnost. Međutim, nakon poraza kod Akcijuma 31. godine prije nove ere, njen savez sa Antonijem se raspao. Kleopatra je, shvativši da ne može preživjeti bez podrške, izvršila samoubistvo 30. godine prije nove ere. Njenom smrću završena je vladavina dinastije Ptolemejida , a Egipat je postao rimska provincija.

Zanimljivosti

Aleksandar Veliki je bio povezan sa dvije Kleopatre: njegova sestra, Kleopatra Makedonska, i supruga njegovog oca, Kleopatra Euridika, imale su ključne političke uloge u životima Aleksandra i njegovih nasljednika.

Aleksandrija, grad koji je osnovao Aleksandar, postao je prijestonica Kleopatrine dinastije i ključna tačka kulturne razmjene između grčkog i egipatskog svijeta.

Iako nije bila Egipćanka po krvi, Kleopatra je jedini član dinastije Ptolemejida koji je naučio govoriti egipatski i aktivno se poistovjećivala sa boginjom Izidom.

Iako su živjeli u različitim periodima, Kleopatra je, prema nekim izvorima, planirala da obnovi Aleksandrov mauzolej u Aleksandriji kako bi dodatno povezala svoju vladavinu sa njegovim nasljeđem.

Aleksandar Veliki i Kleopatra, iako nikada nisu živjeli u istom periodu, predstavljaju oličenje ambicije, moći i kulturnog nasljeđa koje je oblikovalo istoriju antičkog svijeta.