Petar Popović Pecija bio je jedan od najznačajnijih ustanika srpskog naroda u Bosni pod Osmanskim carstvom tokom 19. vijeka. Kao hajduk i vođa ustanaka, ostavio je dubok trag u borbi protiv turske vlasti, naročito u Knešpolju, gdje je predvodio dvije bune. Njegov život obilježili su sukobi s Osmanlijama, hajdukovanje i na kraju herojska smrt u bici kod sela Gašnice 10. septembra 1875. godine.
Mladost i hajdukovanje
Petar Popović Pecija rođen je oko 1826. godine u selu Bušević, blizu Bosanske Krupe. Poticao je iz siromašne porodice; otac mu se zvao Petar, a majka Ilinka. Nadimak Pecija dobio je u djetinjstvu kada se opekao uz čobansku vatru. Iako nije imao formalno obrazovanje, naučio je sam da piše, a osim srpskog, govorio je i turski jezik. Bio je srednjeg rasta, tamnoput, s gustim brkovima, što ga je činilo prepoznatljivim likom u narodu.
Zbog teških nameta i zuluma koje su vršili osmanski begovi, naročito porodice Cerić i Beširović, Pecija se u 22. godini odmetnuo u hajduke. Njegov saborac bio je Petar Garača, s kojim je zajedno hajdukovao po Knešpolju, Kozari, Prosari i Grmeču. Za razliku od drugih hajduka, Pecija je bio zaštitnik siromašnog naroda, bez obzira na vjeru, što mu je donijelo veliki ugled među stanovništvom. Njegova borba protiv Osmanlija uskoro se pretvorila u oružane ustanke.
Ustanci i pogibija
Godine 1858. izbio je prvi veći ustanak u sjeverozapadnoj Bosni, poznat kao Prva Knešpoljska buna. Glavni uzrok pobune bili su visoki porezi i osmanska represija. Seljaci iz Knešpolja i okolnih krajeva digli su se na oružje, a Pecija se istakao kao njihov vođa. Na vrhuncu bune okupio je oko 3.000 ustanika, ali su ih Osmanlije porazile u julu 1858. godine. Nakon sloma bune, Pecija i njegovi saborci prebjegli su u Srbiju.
Pecija se vratio u Bosnu 1875. godine, kada je izbio novi ustanak. Ponovo je stao na čelo ustanika u Knešpolju, predvodeći borbe protiv osmanske vojske. Njegova posljednja bitka odigrala se kod sela Gašnica 10. septembra 1875. godine. U toj bici, dok je hrabro predvodio ustanike, Osmanlije su ga opkolile i ubile. Njegova smrt bila je veliki gubitak za ustanike, ali je njegov duh borbe nastavio da inspiriše srpski narod u Bosni.
Zanimljivosti
Pecijin nadimak potekao je iz djetinjstva, kada se kao dječak opekao na vatri dok je čuvao stoku.
Govorio je turski jezik, što mu je pomoglo u pregovorima i obavještajnom radu protiv Osmanlija.
Pecija je imao prepoznatljive guste brkove i tamnoput ten, zbog čega su ga savremenici lako prepoznavali.
Pecijin lik i herojska borba postali su inspiracija za mnoge narodne pjesme i priče, čuvajući sjećanje na njega kroz generacije.